Bivši ima novu curu

Raskinula sam (27) s momkom (27) prije 10 mjeseci. Za njega sam mislila da je to moja osoba, da ću se za njega udati i da ćemo ostariti zajedno. Koliko god da sam svjesna da je kraj veze ja se i dalje ne mogu natjerati da razmišljam drugačije. Čitam razne knjige, slušam podcaste, družim se s prijateljima, ali i dalje kad sam sama sa svojim mislima, vraćem se na naše uspomene, na zajedničko vrijeme, na ono što bi bilo kad bi bilo... Gadi mi se i pomisao da moja budućnost neće bit s njim i da bih ikako mogla biti s drugim muškarcem. Još mi je otežano jer se on nastavlja raspitivati za mene i što radim i kako sam i tako to, svaki put kad sretne prijateljicu ili moju rodbinu. Možda on to radi dobronamjerno, bez ikakvih primisli, ali moj um od toga napravi čudo pa mi se time bi cijelo vrijeme rana otvara. I nekako mi je sve to bilo nerealno do trenutka kad sam doznala da ima novu curu. Zanimaju me mišljenja drugih, kako ste se vi borili sa svojim mislima? Svi mi govore da vrijeme liječi sve, ali eto već 10 mj ista priča i dosta mi je toga. Samim time imam 27 godina i imam osjećaj da su svi normalni muškarci zauzeti, a sve i da nisu, imam osjećaj da više nikome neću moć vjerovat. Savjeti, tuđe priče, mišljenja i sve što vam padne na pamet, a da vjerujete da bi pomoglo, pišite 😓